10 C
Sarajevo

Austro-ugarsko Sarajevo

Baščaršija

1878. godine, odlukom Berlinskog kongresa, Bosna i Hercegovina potpada pod Austro-Ugarsku upravu. Bosanci su ovoj odluci pružili oružani otpor koji je slomljen 19.08.1878. godine kada su okupacione snage umarširale u grad. Dvije imperije, jedna odlazeća – Osmanska, i druga, dolazeća – Austro-Ugarska, kao da su se nadmetale na prostoru oko Šeher-ćehajine ćuprije. Velikim zgradama nova vlast želi da pokaže svoju superiornost. Aleksandar Vitek i Ćiril Iveković rade na projektu izgradnje gradske Vijećnice za čiju realizaciju je izabran prostor uz samu čaršiju. Ali baš na tom mjestu živi tvrdoglavi čovjek koji ne želi da proda svoju zemlju i kuću. Na kraju čovjek pristade da proda zemlju, ali ne i kuću, već od vlasti zatraži da ciglu po ciglu kuću prebace na drugu stranu rijeke. Kuća se od tada zove Inat kuća, a danas služi kao restoran s tradicionalnom bosanskom kuhinjom.

Iza Careve džamije prostire se jedno od najstarijih naselja grada Sarajeva – Bistrik, stanište dva Nacionalna spomenika Bosne i Hercegovine: Konaka i crkve sv. Ante. Na Bistriku se još nalaze i dva spomenika na privremenoj listi: Zgrada željezničke stanice Bistrik i Sarajevska pivara. Izgrađena 1882. godine kao privatno vlasništvo bečkog industrijalca Heinricha Lewy – ja, danas je poznata kao Sarajevska pivara – najstarije industrijsko postrojenje u BiH u sklopu koje se nalazi i Muzej.

Od Pivare ćemo se spustiti na rijeku čijom obalom od 1884. godine saobraćaju sarajevski tramvaji. Pet godina nakon što je na berlinskoj izložbi kompanija Siemens predstavila tramvaj, on je bio u upotrebi u Sarajevu. Kako je u to vrijeme tramvaj bio nepoznanica, austrijanci su, u strahu da se ne obrukaju, tramvaj prvo isprobali u Sarajevu, umjesto u Beču. Tramvaj su 10 godina vukli konji, da bi ih zamijenili tramvaji na električni pogon.

Na Baščaršiji je 1882. godine podignut i prvi moderni hotel, hotel Evropa. Bio je to punih 110 godina najuglediniji hotel u Sarajevu, od samog otvaranja pa sve do 01.08.1992. kada je izgorio. Hotel je obnovljen 2008. godine.

U blizini hotela Evropa, na obali Miljacke 28.06.1914. godine, Gavrilo Princip ubio je prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Događaj je poznat kao sarajevski atentat i prethodio je izbijanju Prvog svjetskog rata.

Na putu od Ćumurije do narednog mosta, Drvenije, nalazi se Aškenaška sinagoga. Aškenazi dolaze u Sarajevo tek poslije 1878. godine (otuda i naziv “austrougarski Jevreji”). Njihova općina gradi sinagogu u Terezija ulici 1901. godine. Danas je ovo jedina aktivna sinagoga u Bosni i Hercegovini i prvi jevrejski vjerski objekat izveden u pseudomaurskom, odnosno mujedar stilu.

Centar

S desne strane mosta Čobanija nalaze se zgrada Narodnog pozorišta i Glavna pošta, veleljepna zdanja arhitekata Karla Paržika i Josipa Vancaša.

Ispod Glavne pošte, na putu do narednog mosta, nalazi se Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, smješten u nekadašnjoj zgradi Palače pravde koja je izgrađena 1914. godine. Bila je to najveća palača izgrađena u autrougarskom razdoblju i posljednja građevina iz tog perioda podignuta u duhu historicizma, a ponovo prema projektu istaknutog arhitekte Karla Paržika.

Niz rijeku, Obalom Maka Dizdara, dolazimo do svojevremeno jedine Evangelističke crkve u Sarajevu izgrađene 1899. godine, u kojoj je danas smještena Akademija likovnih umjetnosti.

Austrougarska je za nešto više od 40 godina izgradila grad onoliko koliko je turska carevina za četiri vijeka. Od 1945. godine do danas, grad se povećao pet puta. Najviše građevina iz ovog perioda nalazi se u centralnom dijelu grada poput gradske tržnice Markale (njem. Markthalle), zgrade “Napretka” ili nekadašnjeg Grand hotela, danas Zavoda za platni promet, kojeg su skupa projektovala dvojica najplodotvornijih arhitekata Karlo Pardžik i Josip Vancaš.

Iznad Titove ulice prostire se naselje Mejtaš kojeg karakterišu zgrade iz austrougarskog perioda, ali i one novije gradnje. Svojevremeno najveća i najljepša zgrada na Mejtašu, koja stoji između ulica Mehmed paše Sokolovića i Ivana Cankara, bila je siva dvokatnica s gipsanim ukrasima u obliku menore i Davidovog slova. To je jedna od sedam sarajevskih sinagoga, Il Kal di Bilava, koju su, malo po dolasku Austro Ugarske, za svoje potrebe sagradili članovi jednoga sefardskog dobrotvornog društva. Objekat i danas postoji, ali je već odavno stambene namjene.

Na Mejtašu se nalazi i prelijepi objekat nekadašnjeg Olimpijskog muzeja Sarajevo, te  Katolički školski centar “Sveti Josip”. Inače, na mjestu Katoličkog školskog centra 1882. godine sestre družbe “Kćeri Božje ljubavi”, koje su došle u Sarajevo na poziv prvog vrhbosanskog biskupa dr Josipa Štadlera, grade Zavod sv. Josipa na Mejtašu u kojime je počela sa radom Osnovna škola, a uskoro i Ženska učiteljska škola, kurs za vaspitačice u obdaništu, trgovinski kurs i Ženska stručna škola.

Marijin Dvor

Vlasnik tvornice građevinskog materijala August Braun podiže 1899. godine zgradu i daje joj naziv po svojoj supruzi Mariji (njem. „Marienhof“), po kojoj će taj dio grada biti poznat kao Marijin dvor.

Prije nego je upoznao svoju suprugu August Braun proizvodi cigle s utisnutim inicijalima. Nakon susreta s Marijom, inicijale upisuje u srce otisnuto na cigli. Kako je on bio najveći proizvođač cigli, većina objekata gradi se od cigli s utisnutim srcetom. Takva je i zgrada vladine palače, danas zgrada Predsjedništva BiH, kao i upravna zgrada Željeznica FBiH i Ministarstva vanjskih poslova.

Pred početak Drugog svjetskog rata, u blizini Marijinog dvora, od bijelog hercegovačkog kamena, izgrađena je crkva Svetog Josipa. Projekt za crkvu, djelo nepoznatog autora, donio je iz Rima nadbiskup Ivan Šarić i dao ga na preradu Karlu Paržiku, koji je arhitektonsko rješenje, po kojemu je trebala biti podignuta manja crkva na periferiji Rima, prilagodio potrebama i mogućnostima Sarajeva.

U blizini je i najveća i najznačajnija muzejska ustanova u Bosni i Hercegovini – Zemaljski muzej. Najvrijedniji eksponat u kolekciji Muzeja je prekrasni srednjovijekovni kodeks poznat pod imenom Sarajevska Hagada. Nastala je oko 1350. godine, a iz Španije u Sarajevo donijeli su je Jevreji – Sefardi.

Početkom dvadesetog vijeka, u doba Austro-Ugarske, počela je izgradnja velikog vojnog logora na tadašnjoj periferiji grada. Tokom cijelog dvadesetog vijeka služila je za smještaj vojnika i zvala se kasarna „Maršal Tito“. I danas se u parku ispred kasarne nalazi kopija bronzane statue predsjednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita, a u obnovljenim zgradama nekadašnje kasarne danas su smješteni neki od fakulteta sarajevskog Univerziteta i Narodna i univerzitetska biblioteka.

Novosti